Malo kasni ovaj izveštaj, ali neverici je trebalo nešto vremena…
Kada smo pokretali ovaj portal, dogovorili smo se da ćemo na njemu objavljivati samo i isključivo pozitivne stvari. Tako je i bilo u 100% dosadašnjih slučajeva, a ako mene pitate, tako će biti i nadalje. Čak i ovaj tekst, iako na prvi pogled kritički, pretenduje da bude pozitivan s tim da zaista ne smemo zatvarati oči pred nekim stvarima. Ovo konkretno znači da je svaka kritika dobronamerna te da se iste greške neće ponavljati.
Krajem februara, tačnije od 21. do 24. pomenutog meseca, na Beogradskom sajmu, kao jedan od pratećih sajmova velikom 41. Međunarodnom sajmu turizma, održan je i jubilarni 10. BeoWine sajam vina. Od prošle godine, BeoWine se održava u halama 3 i 3a koje mogu ali ne moraju biti prolazne. To praktično znači, da posetioci poslednje dve godine nisu prinuđeni da posete sajam vina ukoliko su došli samo i isključivo zbog turizma. To takođe znači, da nema više kvantiteta ovekovečenog u masi nezainteresovanih prolaznika, nego da su konačno stvoreni uslovi za normalan rad. Ako uzmemo u obzir i činjenicu da je hala 3 zaista jedna od najboljih hala beogradskog sajma, dolazimo do zaključka da je BeoWine konačno tamo gde je oduvek i trebao da bude.
Prvi značajni jubilej, doneo je i neke promene u organizacionom timu što se osetilo prvo po nešto većem broju izlagača, a onda i svemu ostalom. Tradicionalno najbrojniji su i ove godine bili Vojvođani. Istina, tajna brojnosti uglavnom malih vinarija sa severa zemlje leži u činjenici da imaju značajnu podršku pokrajinske Vlade što nikako ne ostaje nezapaženo. Bilo je tu i nešto izlagača hrane, tamburaša i tradicionalne gostoljubivosti domaćina, te možemo reći da je ovaj štand bio ponovo najorganizovaniji i verujem, najposećeniji. Grupno su nastupali i vinari Hercegovine, Kosova i Metohije i Župe. Ipak, sajmu vina su i ove godine primetno nedostajali šumadinci kao i one veće, internacionalno i kvalitativno značajnije vinarije koje bi događaju mnogo dale na značaju. Istini za volju, vinarija Despotika pokazala je zaista veliki optimizam kao jedina vinarija iz Udruženja vinara Šumadije koja se odlučila za nastup na ovogodišnjem BeoWine-u. Sestre Aleksić taj optimizam pokazuju od prvog dana, pa može biti da su baš zato prolaznici pred njihovim štandom najviše padali. Doslovno! Dobro sad, ima i onih koji veruju da je to zbog neravnina na stazama između štandova za koje organizatori kažu da nisu mogle biti izbegnute. Živo me zanima da li bi isto mislili i kada bi ih neko tužio za povrede nastale tim padom? Za slučaj da sledeće godine ovaj problem ne bude rešen predlažem ubrzanu strojevu obuku na kapijama sajma i striktnu instrukciju za obavezan marševski korak pri paradiranju sajamskom halom. Umesto puške, čašu u ruke pa desnim krilom… Osim toga, priča se da će i sam ministar do tada biti dorastao izazovu.
Jedno od najprijatnijih iznenađenja bio je Podrum Džervin iz Knjaževca koji je i ove godine dokazao da se dobra vina mogu nabaviti i po značajno pristupačnijim cenama od onih na koje smo navikli. Naravno, nema ovde (još uvek) pomena nekim baš velikim vinima, ali buteljka dobrog vina, za svakodnevnu konzulmaciju, za 350 dinara jeste nešto što zavređuje pažnju.
Prateći program sajma vina je svake godine manje ili više loš. Zato, mislim da ga treba ili ukinuti ili ozbiljno, ali baš ozbiljno poraditi na njemu. Ovo pišem veoma oprezno i kao neko ko je bio inicijator ideje o pratećem programu. Inicijalna ideja nikada nije razrađena, verovatno jer je i u ovom slučaju neko pomislio nešto tipa „mož’š mislit’ što je to teško uraditi“ i kao i svaki drugi amater istu očajno realizovao. Pardon, više puta očajno realizovao! Jednom pogrešiti je u redu i ljudski. Svaki sledeći put je izbor, a ne greška! Zato, ako ne postoje kapaciteti da se nešto uradi kako treba, onda to ne treba ni raditi. Tužan smajli. Tačka. Novi red. Veliko slovo. Bez diskusije.
Dalje, BeoWine ima i takmičarski karakter. Organizatori se ponose svojim međunarodnim žirijem, kao i činjenicom da se „takmičenje održava po strogim pravilima Međunarodne organizacije za vino i lozu – OIV, sa sedištem u Parizu, čiji je i Srbija član.“ Isto tako, kažu da je „međunarodni žiri bio sastavljen od priznatih i stručnih ocenjivača, enologa i degustatora sa liste ocenjivača OIV“. Ceo spisak nagrađenih vinarija naći ćete OVDE, a zaključke donesite sami. Za mene, ovaj pasus je završava isto kao i prethodni. Tužan smajli. Tačka. Novi red. Veliko slovo.
Sve u svemu, BeoWine je težak pacijent u svojoj prelomno kritičnoj fazi. Da li će se oporaviti i nastaviti dalje ili će jednostavno nestati, pokazaće vreme. Kako sada stvari stoje, nešto zdravog tkiva i dalje postoji, pa odatle i nada da će opstati. Sećam se, neko je jednom negde napisao kako je BeoWine za Srbiju isto što i ProWein za svet. Zaboravih ko i gde, ali sam sigurna da taj neko nije nikad ni pogledao sajt najznačajnijeg vinskog sajma u svetu, a kamoli ga posetio. Da stvar bude bolja, verujem da BeoWine to zaista može. Infrastruktura, mediji, ljudstvo… sve je tu. Ono što fali je liderstvo, koordinacija sistema i dobra volja.